Litij u Gospiću, pilići u Sisku, podatkovni centar u Topuskom osim pitanja što je slijedeće, važno je znati da sve nabrojano i ne nabrojano, a što dolazi u Hrvatsku, dolazi samo iz jednog ili eventualno dva razloga. Jedan je da to nitko drugi neće i ne želi, a drugi je da smo iza Ukrajine, vjerujem najkoruptivnija država u Europi tako da investitor zaobilazi brojne pravne i ekološke norme i procedure kojih bi se u drugim državama koliko toliko morao držati.
Struja, iz kojeg izvora i kojom infrastrukturom?
Dodatni problem je pitanje struje jer čak rad ne punim kapacitetom pokazuje na potrošnju veću od grada Zagreba. Dakle, puštanjem u pogon takvog centra sama potrošnja struje bi se u Hrvatskoj povećala bar za trećinu, a činjenica da u ovom trenutku Hrvatska takvih viškova električne energije nema jer bar 30% struje uvozimo.
AI centri u svijetu traže hladno okruženje, a u Hrvatskoj idu u toplice?
Drugi veliki probleme, osim zagrijavanja, su enormne potrebe za količinom vode jer veliki podatkovni centri mogu trošiti do 19 milijuna litara vode dnevno za hlađenje. Ovisno o tehnologiji, podatkovni centar takve veličine može na dnevnoj bazi potrošiti vode kao recimo grad Split. Pored pitanja velike potrošnje električne energije i potrebe za iznimno velikim količinama vode, tu su brojni drugi problemi, a jedan od najvećih je u konačnici utjecaj na okoliš, i to ne samo zbog potrošnje vode, nego emisije velikih količina topline i zagađenja bukom koja se može širiti kilometrima uokolo.
Zastupnici u kongresu američke Savezne države Maine usvojili su prvu zabranu gradnje velikih podatkovnih centara u cijeloj državi.
Razlozi za protivljenje su između ostalog i velika potrošnja vode te velika površina zemljišta koje je potrebno za njihovu gradnju, a koje bi se moglo iskoristiti za poljoprivredu.
U Topuskom tvrde da neće koristiti postojeću vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nego da će centar koristiti svoje bunare i VLASTITE izvore vode te vlastito rješenje za hlađenje sustava. Dakle, radi se o velikom zemljištu, podzemlju opterećenom otpadnim vodama i ''vlastitom vodocrpilištu'', makar takvo vlasništvo nad vodom kao općim dobrom kod nas nije moguće.
Toplice za hlađenje?
Ako znamo da je Topusko poznato po termalnim vodama i da bi se njenim korištenjem za hlađenje AI sustava njena temperatura povećavala jedino logično pitanje koje se automatski nameće je žele li ju oni možda zakuhati?
Moramo se pitati koje bi to ''pravo'' mogući investitori dobiti na crpljenje i povrat vode kao općeg dobra i što je s ekološkom ugrozom jer bi morali već kod iznošenja ideje o lokaciji, a svakako unaprijed dokazati da ta bušenja i povrat onečišćene, zakuhane vode neće ugroziti zalihe pitke vode na širem području te da neće poremetiti cijeli ekosustav i podzemne tokove u studiji utjecaja na okoliš.
Ili možda ne planiraju ''vodeno hlađenje'' već ''hlađenje na klimu''?
Činjenica da ako Pantheonu treba gigantska količina vode, a treba im za hlađenje 1 GW snage, to bi moglo iscrpiti sve bazene iz kojih se Topusko napaja. Ako nije voda, onda im za ''hlađenje klimama'' treba ogromna dodatna količina struje.
Kako su zamislili ''hlađenje sustava'' u Hrvatskoj podatak je koji smo već trebali znati.
Preliminarna energetska studija i studija utjecaja na okoliš su dokumenti bez kojih ne bi ni trebali ni pričati o investiciji, a svakako su ključan uvjet bez kojeg ne mogu dobiti lokacijsku dozvolu.
U svakom slučaju možemo zaključiti kako je Hrvatska pogodna destinacija za ovakve investicije i investitore koje nitko neće isključivo zbog ''političke klime'', autokratskog režima premreženog korupcijom koji ne mari za štetu domaćim ljudima i okolišu.
