Izabrati tri preostala suca Ustavnog suda po modelu koji ni dosad nije dao funkcionalni Ustavni sud, ubiti svaku pomisao na funkcionalnu četvrtu polugu vlasti, onu koja bi trebala paziti da ''duh Ustava'' preživi njegovu vladavinu. Poniziti Sabor, oporbu i sve građane Republike Hrvatske do nivoa njihovog nepostojanja. Srušiti ustavni poredak i proglasiti diktaturu u tišini. Zavladati, zavladati, zavladati!
Zašto je anuliranje moći i same funkcije Ustavnog suda tako bitno Plenkoviću?
U Saboru bi mogao nekažnjeno donositi neustavne zakone, potpuno ukinuti parlamentarnu demokraciju i time uštedjeti vrijeme i novac za permanentnu kupovinu ''žetončića'' koji ga drže na položaju predsjednika Vlade. Ne bi morao provoditi odluke neke tamo ''4. poluge vlasti'' kad ga zaustave u zakonodavnom divljanju i zloupotrebi ovlasti premijera.
Zašto je Plenković tako osjetljiv na izbor Predsjednika Vrhovnog suda?
Zato jer je taj izbor uvjetovan razgovorom i dogovorom s Predsjednikom države, Milanovićem, koji za razliku od premijera ima direktan izborni legitimitet dan od građana. Makar njih dvojica dolaze iz istog, diplomatskog kora očigledno je da je premijer razmaženijeg odgoja koji je karijeru postigao uz svesrdnu podrške ''zlatne žlice''. Pa se tako, kao svi psiholozi svijeta moramo vratiti u njihovo djetinjstvo, odrastanje koje Andreja Plenkovića čine inferiornijim u duelu s Zoranom Milanovićem što je jedini razlog izbjegavanja susreta i koordinacije upravljanja državom.
Iako mu treba dvije trećine zastupnika Plenković računa na povodljivost oporbe u Saboru svojoj volji, zašto?
Vjerojatno zato što osim ''svoje volje'' još nikad za ovih jedanaest godina premijerskog mandata nije trebao uzeti u obzir: Ustav RH, zakone, institucije, niti iskazati makar malo poštovanje prema tijelu koje mu je direktno nadređeno i koje ga je biralo, Saboru RH.
Zato što je neprikosnoveno najveći i najuspješniji politički manipulator od nastanka današnje Republike Hrvatske. Zato što su u Saboru ljudi iz drugih političkih opcija, stranaka koje funkcioniraju jednako kao i njegova, ''suvereno totalitaristički'', voljom šefa stranke, a kao takvi podložni i pokorni ''autoritetu''. Koji on misli da ima i da je ''najveći''. Uostalom, za takav zaključak postoji puno argumenata u dosadašnjoj praksi rada Sabora. Onog Sabora i onih zastupnika koje pri on pri svakom dolasku u tu instituciju ponižava i vrijeđa, a da još nikad nije bilo efikasnog odgovora i otpora.
Ima li ''baba s placa'' šanse za uspješno cjenkanje?
Bilo bi nerealno reći da nema. Sa SDP-om mu je slična trgovina prošla 2025., pri zadnjem izboru novih ustavnih sudaca. Izbor u kojem nitko iz oporbe kvalitetu kandidata kao osobe, kao stručnjaka nije postavio kao jedinu meritornu već su pristali na trgovinu. Na trgovinu u kojoj su se cjenkali za ''svoje suce'' na isti način na koji danas ponovo Plenković traži.
Pa smo došli kraju razmišljanja o epilogu ove političke trampe za koju je bilo vjerojatno da će biti postavljena kao uvjet izbora sudaca Ustavnog suda jednako kao i Predsjednika Vrhovnog suda. Jer je takva praksa. Jer tako ne razmišlja samo Plenković već većina političkih aktera, sadašnjih i bivših. Politička trgovina kao jedina poznata i savladana ''javna politika'' svih parlamentarnih stranka i političara. Tako su izabrani. Od svojih šefova stranaka postavljeni na izborne liste unutarstranačkim cjenkanjem i trgovinom kojem imaju zahvaliti za ''položaj i uspjeh'', za svoju medijsku relevantnost i prihod.
Ako oporba ovaj put odbije cjenkanje kao ''izuzetak od pravila'' za hrvatsku političku praksu to će biti presedan, jer nije Plenković jedini koji negira Ustavni sud i institucije, već je to već duže sveopća pojava u parlamentarnim strankama čiji čelnici razmišljaju na isti način, samo nisu na vlasti.
''5 njihovih, 5 naših''
Tako su birali deset sudaca pred nekoliko mjeseci.
Tako su obećali referendum o Zakonu o prostornom, ali u nekom drugom stoljeću. Nemušto, lažno. Besmisleno čekanje odluke Ustavnog suda na njihove prijedloge za ocjenom ustavnosti koje još nisu ni poslane. Još besmislenije čekanje kad znamo da su već tada znali kako će doći do novog performansa s izborom tri ustavna suca i vjerojatno godinom u kojoj će Ustavni sud biti u krnjem sastavu u kojem neće moći donjeti odluke većinom, sa sedam glasova, pa tako ni odlučiti o ustavnosti referendumskog pitanja ako se oporba odluči na skupljanje potpisa u proljeće. Koju će sigurno HDZ iz Sabora zatražit ako se ikad SDP i možemo odluče Plenkoviću suprotstavit referendumom te skupe potpise kad istekne mandat troje sudaca u ožujku.
Čiji su zakoni neoborivi na referendumu, makar bili neustavni? Tko je neprikosnoveni vladar?
Bez ambasadora i konzula, bez diplomacije, bez instituta Poverenstva za sukob interesa, bez Pravobraniteljstva, bez .. bez predsjednika Vrhovnog suda, bez punog sastava Ustavnog suda, bez Sabora makar još formalno postoji, bez ustavne demokracije preostaje samo Andrej Plenković, najveći!
Jel sad jasno zašto je odluka da se organizaciji referenduma od strane dijela oporbe, možemo i SDP-a ne pristupi odmah krucijalno pogrešna i kao takva predstavlja samo lažno obećanje?
