Zašto spalioničarski lobiji pokušavaju ''gorivi otpad'' proglasiti gorivom? Željan Jurlin: ''Jer je njima smeće novac!''
Prvo što se napokon javno priznaje to da je Cemex TREBAO sve suspaljivati ali ono što ljudi pri tome ne znaju jest činjenica da se s CGO Lećevica nikada ne bi ni krenulo u realizaciju da Cemex prije toga nije stavio svoj potpis na dokument u kojem pristaje na suspaljivanje jer to je bio glavni UVJET u pokretanju cijelog procesa.
Nedavno je izašao zanimljiv članak u kojem se ponovno pokreću teme poput zbrinjavanja GORIVA IZ OTPADA, a koje bi činilo gotovo 40 posto onoga što bi trebalo izaći nakon obrade iz pogona u Dalmatinskoj Zagori ili 42 tisuće od ukupno 116 tisuća tona svog otpada. Glede CGO Lećevica, računalo se, kako sada i sami govore, na cementare kao krajnjim točkama na kojima bi trebala završavati ova vrsta otpada.
Tada se baratalo s cijenama od jeftinih 11 eura u najbližem Cemexu u Kaštelima ili 32 eura u Kaknju u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Ono što je taj zločinački plan promijenilo jest činjenica da Cemex NIJE DOBIO DOZVOLU za korištenje i okrenuo se, kako kažu, drugim rješenjima.
Ovo je danas zanimljivo iz više razloga.
Prvo što se napokon javno priznaje to da je Cemex TREBAO sve suspaljivati ali ono što ljudi pri tome ne znaju jest činjenica da se s CGO Lećevica nikada ne bi ni krenulo u realizaciju da Cemex prije toga nije stavio svoj potpis na dokument u kojem pristaje na suspaljivanje jer to je bio glavni UVJET u pokretanju cijelog procesa. Dapače, u to vrijeme kada smo održavali brojne prosvjede protiv tog zločinačkog nauma, uspjeli smo isprovocirati i tužbu protiv Ministarstva zaštite okoliša, koju je Grada Kaštela dobio, a isto tako smo se izborili za odluku Gradskog vijeća Grada Kaštela koja bi vjerujem trebala ostati trajna i nepromjenjiva.
Naime, gradski vijećnici Grada Kaštela većinom glasova za i dva suzdržana glasa, usvojili su nacrt Zaključka s dvije tematske sjednice o spaljivanju i suspaljivanju otpada, prema kojem Gradsko vijeće smatra neprihvatljivim SKLADIŠTENJE, spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada, komunalnog otpada i goriva dobivenog iz otpada u cementari Sv. Juraj u Kaštel Sućurcu. ( 24. Srpanj 2012. )
Zato Cemex nije dobio dozvolu, a nadam se da je neće ni dobiti jer vjerujem da mnogi od toga nažalost još uvijek nisu odustali. Podjetiti i da je taj tzv. Regionalni centar čistog okoliša u Lećevici zapravo fiktivna tvrtka koja „posluje” od 2005. godine, a na čelu joj je trenutno Ivan Vukorepa. Bivši tajnik mladeži Splitsko-dalmatinskog HDZ-a kojeg je na tu poziciju postavio Blaženko Boban i zaposlen je bez natječaja.
Šira javnost ne zna, a vjerujem da nikada neće ni saznati, sav opseg tog zla i onoga što smo kao aktivisti tada spriječili i to ne samo u Kaštelima, nego u cijelom bazenu Trogir – solinsko – kaštelansko – splitskom bazenu. Radilo se o „plinskoj komori otvorenog tipa” jer još uvijek posjedujem grafikone i tablice iz njihove Studije utjecaja na okoliš u kojima se između ostalog prikazuju i ispuštanja dioksina i furana u atmosferu.
Druga važna stavka što ta smečarsko - interesna grupacija uporno i ciljano koristi lažnu terminologiju.
Dakle, GORIVI OTPAD je ispravna terminologija, a ne gorivo iz otpada jer tako je i navedeno u Katalogu otpada RH (šifra 19 12 10).
Spalioničari i smećarsko – ineteresne grupacije su zapravo najveći protivnici i kočničari koncepta Zero Waste i upravo oni godinama rade na povećanju obima smeća, a zašto? Jer njima je smeće novac.
Pri tome uporno pokušavaju taj gorivi otpad proglasiti gorivom jer bi tako lakše pridobili javnost, budući se u spalionicama (energanama) ne bi spaljivao otpad (smeće) već bi se ložilo gorivo. Međutim gorivo (drvo, nafta, plin ...) se kupuje tj. plaća a paljenje (zbrinjavanje) smeća se naplaćuje.
Novo planirana ''spalioničarska uzdanica'' danas je smještena u Šibeniku
Dakle, u centru za manipulaciju, a ne gospodarenjem, otpadom u Lećevici uzdaju se sada u ENERGANU u Šibensko - kninskoj županiji. Tamo računaju na „gorivo iz otpada” ( gorivi otpad ) iz četiriju dalmatinskih centara za gospodarenje otpadom, što bi bilo oko 100 000 tona godišnje.
Međutim, projekt je u povojima, tek u fazi izrade projektno - tehničke dokumentacije za što je ugovor potpisan u listopadu lani i rok za tu fazu je 18 mjeseci.
Tek tada će se donijeti odluka ide li se u realizaciju ili ne, a čak i da se krene u realizaciju potrebno je, kako kažu, osam do deset godina. Pitanje što će biti do tada, tko će to su/spaljivati, gdje i kako?